Prije osnutka

Devedesetih godina prošloga stoljeća, u vrijeme kada je hrvatski narod u ponovnom otkrivanju spomenika najpoznatijemu hrvatskom banu Josipu Jelačiću na glavnom trgu u Zagrebu, i simbolički prolazio katarzu, petrovaradinski i srijemski Hrvati sudjelovali su u tom znakovitom događaju molitvom za pokojnog bana u njegovoj rodnoj župi Sv. Jurja u Petrovaradinu.

Tada vjerojatno nisu ni slutili da će desetak godina kasnije, 16. listopada 2001. godine, u istoj župi i crkvi svečano proslaviti 200. obljetnicu njegova rođenja. Uz nazočnost predstavnika matične države, Autonomne pokrajine Vojvodine i Grada Novog Sada, na banovoj rodnoj kući u današnjoj Beogradskoj ulici kbr. 10, svečano je otkrivena obnovljena spomen-ploča koju su prigodom stogodišnjice banova rođenja podigli građani Petrovaradina.

Reosnivanje HKPD-a „Jelačić“ Petrovaradin

Nedugo potom, u svjetlu novonastalih političkih i društvenih prilika, buđenja brojnih hrvatskih društava u Srijemu i Bačkoj, petrovaradinski Hrvati, uz potporu srijemskoga biskupa mons. Đure Gašparovića, odlučuju obnoviti svoj kulturni i društveni život koji se do Drugoga svjetskog rata odvijao kroz djelovanje tridesetak udruga.

Na spomendan sv. Katarine, 25. studenoga 2003. godine, u svečanoj auli rezidencije srijemskoga biskupa, održana je Osnivačka skupština Društva kojom je obnovljen rad HKPD-a „Jelačić“ Petrovaradin. Na skupštini je usvojen Statut društva, izabrani su prvi članovi Upravnoga i Nadzornog odbora, a za predsjednika je imenovan Petar Barbek.

Koliko se osnivanje Društva činilo laganim, toliko je tijek službenog registriranja bio obeshrabrujući. Nakon uzastopnih odlaganja i primjedbi Ministarstva unutrašnjih poslova u Novom Sadu, u postupku za registriranje, Društvo je konačno registrirano 8. ožujka 2004. godine u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava Srbije i Crne Gore, u Beogradu.

Time je i zvanično započeo rad Društva koji će se sve do današnjega dana odvijati u znaku očuvanja kulturnoga identiteta petrovaradinskih Hrvata.