Na dan 20. svibnja prije točno 160 godina napustio nas je slavni hrvatski ban Josip Jelačić, jedna od najpoznatijih ličnosti hrvatske i europske povijesti 19. stoljeća, ali i hrvatski velikan rodom iz Petrovaradina, na što su petrovaradinski Hrvati osobito ponosni, napose članovi HKPD-a „Jelačić“ Petrovaradin.

[image size=”large” link=”http://www.jelacic.rs/wp-content/uploads/2019/05/Sprovod_bana_Jelačića_26._svibnja_1859_Zasche-Huhn1.jpg” fancybox=”yes”]http://www.jelacic.rs/wp-content/uploads/2019/05/Sprovod_bana_Jelačića_26._svibnja_1859_Zasche-Huhn1.jpg[/image]

Životni put bana Jelačića u njegovoj zreloj životnoj dobi vratio ga je u neposrednu blizinu rodne kuće. Bile su to doduše nesretne okolnosti uzorkovane revolucijom 1848. / 1849., kojima se nije mogao nadati u, kako je naveo u pismu svome bratu Đuri Jelačiću, stoljeću civilizacije i slobode. Posebno dirljivi retci iz toga pisma glase: „Moje ime pripada povijesti, ona će o meni pričati, ali o onome što sam u srcu nosio, ona neće moći ništa kazati.“ Da je to uistinu tako, pokazalo je vrijeme. Naime, sudbina bana Jelačića obojena je svojevrsnom dozom tragike koja je utemeljena na činjenici da je s jedne strane bio domoljub privržen svome hrvatskome narodu, istinski ponosan na svoje porijeklo, a s druge strane bio je odgajan u duhu vjernosti jednoj multietničkoj monarhiji i dinastiji oličenoj u osobi jednoga vladara iz te obitelji, zbog čega su ga neki prozvali „carskim čovjekom“ bez sluha za težnje naroda. Ipak, kad se zbroje svi njegovi potezi i uspjesi, Jelačić je za većinu današnjih Hrvata svijetla povijesna ličnost, čovjek koji je u dušu razumio potrebe svoga naroda i borio se za njih, jednom rječju simbol je obrane hrvatske državnosti i nacionalnih interesa.

[image size=”large” link=”http://www.jelacic.rs/wp-content/uploads/2019/05/11.jpg” fancybox=”yes”]http://www.jelacic.rs/wp-content/uploads/2019/05/11.jpg[/image]

Jelačić tako stoljećima živi i u Petrovaradinu. U prošlosti ovoga nekada slavnoga grada Austro-Ugarske Monarhije, brojne su ustanove i udruge nosile njegove ime. Među njima su: Omladinsko društvo „Jelačić“ (1922.), Sport klub „Jelačić“ Petrovaradin te Sokolsko društvo u Petrovaradinu, a i jedna od petrovaradinskih ulica nosila je ime po njemu. Čuvar uspomene na najpoznatijega hrvatskoga bana danas je HKPD „Jelačić“ , glavni nositelj gotovo svih važnijih društvenih aktivnosti hrvatske zajednice, koje, među ostalim, imaju bitnu ulogu i u očuvanju njezina identiteta u Republici Srbiji. Među važnim pothvatima Društva jest i vraćanje banove rodne kuće hrvatskoj manjinskoj zajednici u vidu spomen-doma bana Jelačića, kulturnome okupljalištu svih vojvođanskih Hrvata. Banov duh u Petrovaradinu još živi, kako kaže i Himna banu Jelačiću, koju je skladao Stanislav Preprek, još jedan velikan iz Petrovaradina.

Tko veli da si mrtav? Ti, da si mrtav?

Ti dupliri iz živa plamte srca svih Hrvata

Ko spomen svet na vođu svetog rata,

Il’ konac pjesmi narodnoj na liri.

U plamen stog i sav ti narod gviri

I vjeru uz duplire hvata:

Da dotle čuvar geslati je zlata

Za domom dok mu dušman ralje širi.

A kad se časkom burno ustalasa

Ko more što ga vijor drškat stane,

I diže vale orijaškog stasa,

Ah onda prošle proživljavam dane.

Pod gromom ko da Tvoga stoji glasa.

Pa da si mrtav? Pa da si mrtav?

Nikad, nikad, vječni bane!

 

Ivana Andrić Penava