Nasuprot Petrovaradinu, naselju sa mnogobrojnim znamenitostima i kulturnim dobrima hrvatskoga naroda, Novi Sad se ponosi sa jednim, ali vrijednim spomenikom, podignutim na posmrtnim ostacima skladatelja današnje državne himne Republike Hrvatske, Josifa Runjanina. Da Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo „Jelačić“ kroz svoje aktivnosti nastoji očuvati duh velikana, bitnih za hrvatski narod, svjedoči i prošlotjedna svečanost održana u petak u spomen na spomenutog skladatelja Josifa Runjanina.

Program na groblju i na SPENS-u

Program je započeo polaganjem cvijeća na skladateljev grob i zajedničkom molitvom okupljenih rodoljuba i znatiželjnika od kojih velika većina njih nije ni znala gdje počivaju kosti ovoga velikana. Štoviše, na iznenađenje nazočnih, predsjednik HKPD-a „Jelačić“ Petar Pifat tom je prigodom ukazao i na zanimljiv detalj monumentalnosti samog nadgrobnog spomenika, otkrivajući uklesane taktove melodije „Lijepa naša domovino“ koji su zbog zuba vremena, nebrige i zapuštenosti, postali gotovo nečitki.

Nastavak svečanosti uslijedio je u dvorani „Trening centar“ Sportskog i poslovnog centra „Vojvodina“ (na SPENS-u u Novome Sadu) gdje je predsjednik Pifat, najavljujući izlaganje mr. povijesnih znanosti i člana Društva Dominika Demana, naglasio nadmoć glazbe u državnim himnama u odnosu na tekst, imajući u vidu da se njihovo intoniranje često zasniva samo na instrumentalnoj izvedbi odnosno reprodukciji.

[image size=”large” link=”http://www.jelacic.rs/wp-content/uploads/2017/02/IMG_9123.jpg” fancybox=”yes”]http://www.jelacic.rs/wp-content/uploads/2017/02/IMG_9123.jpg[/image]

Međutim, o doprinosu Josifa Runjanina hrvatskome narodu, ali i njegovom životnom putu, podrijetlu, odrastanju, školovanju, te vojničkoj i glazbenoj karijeri, opširno je okupljenim posjetiteljima govorio povijesničar Deman koji je svoje izlaganje pripremio i iznio ne samo stručno – znalački, nego i vrlo živopisno i zanimljivo.

Tko je bio Josif Runjanin?

Rođen 8. prosinca 1821. godine, Josif je bio najstarije među sedmero djece svoje obitelji koja je tada živila u Vinkovcima. Nakon završene osnovne škole i niže gimnazije, sa 14 godina odlazi u Ogulin gdje započinje vojnu, a docnije i časničku karijeru. Godine 1840. prelazi u Glinu gdje je služio u Prvoj banskoj pukovniji kod hrvatskog bana Josipa Jelačića kojemu je tijekom života posvetio skladbu „Ljubimo te naša diko“, skladanu na riječi Ivana pl. Trnskog. Upravo tu skladbu je, između dva dijela Demanova predavanja, višeglasno izveo mješoviti pjevački zbor Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva „Jelačić“ pod ravnanjem prof. Vesne Kesić Krsmanović.

[image size=”large” link=”http://www.jelacic.rs/wp-content/uploads/2017/02/IMG_91201.jpg” fancybox=”yes”]http://www.jelacic.rs/wp-content/uploads/2017/02/IMG_91201.jpg[/image]

Kada je riječ o Runjaninovu stvaralaštvu, ono treba promatrati u ozračju romantizma tj vremena buđenja koje je obilježilo prvu polovicu 19. stoljeća. Za tekst pjesme „Lijepa naša domovino“ autora Antuna Mihanovića, poznatog ilirca, pjesnika i diplomata koja je 1835. godine prvi puta objavljena u „Gajevoj danici“, Runjanin je, najvjerojatnije u Glini, ishitrio napjev koji će u izvedbi zborova 13. godina nakon njegove smrti (1891.) u Zagrebu biti proglašena hrvatskom himnom.

[image size=”large” link=”http://www.jelacic.rs/wp-content/uploads/2017/02/123.jpg” fancybox=”yes”]http://www.jelacic.rs/wp-content/uploads/2017/02/123.jpg[/image]

Nazočni slušatelji predavanja, imali su priliku također čuti i kako je Runjanin, dostigavši čin potpukovnika, završio svoj život. Naime, nakon incidenta sa jednim mađarskim husarom – plemićem kojega je 1876. godine ubio u dvoboju ispred jedne gostione na putu za Beč, Runjanin je bio odmah umirovljen 1876. godine. Nakon toga je nepune dvije godine živio u Novom Sadu gdje je i preminuo.

Spomenik skladatelju hrvatske himne prepušten propadanju

Grob Runjanina duže je vrijeme bio zaboravljen, ali ga je srpski književnik, novosađanin Ilija Ognjanović Abukazem, otkrio koncem 19. stoljeća. Stogodišnjica skladateljova rođenja svečano je obilježena 1921. u Hrvatskoj, ali i u Novom Sadu gdje je sve do nedavno postojala Runjaninova kuća.

Skupljenim prilozima diljem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, 12. je srpnja 1924. godine podignut i nadgrobni spomenik iznad skladateljeva groba. Na čelu odbora za podizanje spomenika bio je pravoslavni svećenik, paroh Velja Miroslavljević, dok je tajnik Odbora bio petrovaradinac, profesor Franjo Malin.

[image size=”large” link=”http://www.jelacic.rs/wp-content/uploads/2017/02/Picture1.jpg” fancybox=”yes”]http://www.jelacic.rs/wp-content/uploads/2017/02/Picture1.jpg[/image]

Prilikom otkrića spomenika, nastupili su mnogi pjevački zborovi, među kojima i zbor Hrvatskog pjevačkog društva „Neven“ iz Petrovaradina.

Na koncu svog opširnog, ali vrlo zanimljivog izlaganja, prof. Deman je podsjetio okupljene posjetitelje na riječi pok. petrovaradinskog pijanista i orguljaša Đure Rajkovića kako nije važna nacija onoga koji nekome narodu stvara velika djela, već njegova ljubav prema zemlji i otadžbini u kojoj je živio. Tako je i u slučaju Josifa Runjanina koji je bio srpskoga ili cincarskoga podrijetla pravoslavne vjeroispovijesti, ali i u primjeru srpske državne himne „Bože pravde“ koju je uglazbio slovenski skladatelj Davorin Jenko.