Za petrovaradinske Hrvate započela je još jedna jubilarna godina. Nakon prošlogodišnje proslave desetoga rođendana Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva “Jelačić”, protekle je subote obilježena 100. obljetnica osnutka Hrvatskog sokolskog društva Petrovaradin koje je, uz više prekida rada i promjena naziva, djelovalo u Petrovaradinu do potkraj osamdesetih godina prošloga stoljeća.

Prigodnom akademijom u organizaciji društva „Jelačić“, uz sudjelovanje gostiju iz Povijesnog i sportskog društva „Hrvatski sokol Vinkovci“ iz Vinkovaca, oživljena je uspomena na djelovanje najstarijeg hrvatskog sportskog društva u Petrovaradinu.

Izlaganje o povijesti nastanka, djelovanju i rezultatima Hrvatskog sokola imao je bivši gimnastičar ovoga Društva, a sada voditelj Povijesno-istraživačke sekcije HKPD-a „Jelačić“, gosp. Davor Martinčić. Boljem razumijevanju djelovanja i rada Društva doprinijela je i prezentacija fotografija dobijenih iz privatnih fototeka bivših sokolaša. Nazočna je publika imala priliku upoznati se sa još jednom stranicom bogate povijesti hrvatskoga Petrovaradina. 

U početku

Prema riječima gosp. Martinčića, glavni „krivac“ za osnivanje „Sokolskog društva Petrovaradin“ bio je stariji sin uglednog petrovaradinskog posjednika Gašpara Divilda, po imenu Josip. Bio je inteligentan i dinamičan mladić, te se veoma brzo zadojio sokolskim idejama. Mjeseca prosinca 1912. godine pokrenuo je osnivanje „Hrvatskog sokolskog društva Petrovaradin“. Okupio je mlade Petrovaradince kojih je u početku bilo pedesetak. Do ljeta 1913. godine završena je izrada društvenih pravila koja su 28. lipnja iste godine potvrđena od strane visokih vlasti Austrougarske monarhije. Prva javna vježba članova mještana održana je već u rujnu 1913. godine o kojoj je „Sokolski glasnik“ donio ocjenu da je protekla besprekorno, na opće zadovoljstvo izvođača i gledatelja. [image size=”large” link=”http://www.jelacic.rs/wp-content/uploads/2014/02/Najstarija-fotografija-Hrvatskog-sokolskog-drustva-Petrovaradin.jpg” fancybox=”yes”]http://www.jelacic.rs/wp-content/uploads/2014/02/Najstarija-fotografija-Hrvatskog-sokolskog-drustva-Petrovaradin.jpg[/image]

Prvi svjetski rat

Idila nije potrajala dugo. Već godine 1914. započeo je Prvi svjetski rat. Još prije objave rata Srbiji, Austrougarska je vlast zabranila rad svim organizacijama koje su nosile nacionalni predznak, te su u Petrovaradinu prestala sa radom mnoga hrvatska društva, među kojima i Sokolsko društvo. Četvorogodišnji prekid rada djelovao je vrlo nepovoljno, usljed čega je poslije rata došlo do velikih promjena u političkom, kulturnom, ekonomskom i društvenom životu. Mnogi članovi Društva nestali su u ratu ili desetkovani od poslijeratne epidemije tzv. Španjolske groznice. Na koncu, omladina je već bila odrasla, izabirući nove životne prioritete.

Jugoslavenski sokol

Odmah po završetku rata, Josip Divild se, sada već kao tridesetogodišnjak, vratio svojoj prvobitnoj orijentaciji – sokolstvu. Godine 1918. okupio je preostale članove „Sokola“ i pozivao nove omladince, pripremajući ih za dalje vježbanje. Zvanično pokretanje rada Društva usljedilo je na Skupštini održanoj 1924. godine. Nakon zavođenja diktature od strane kralja Aleksandra 1929. god., a potom i tzv. „Oktroisanog ustava“, sva društva su, pa tako i Sokolsko, bila primorana nacionalni predznak zamjeniti jugoslavenskim.  Sve do izgradnje Sokolskog doma, vježbači nisu raspolagali vlastitim prostorom za rad, već su vježbali u većim dvoranama gostionica, kao i u učionama osnovne škole u Petrovaradinu. Kralj Aleksandar osobno se prihvatio pokroviteljstva za izgradnju Sokolskog doma koji je 1934. godine podignut u glavnoj (Preradovićevoj) ulici u Petrovaradinu. [image size=”large” link=”http://www.jelacic.rs/wp-content/uploads/2014/02/Zgrada-sokolskog-doma-Petrovaradin.jpg” fancybox=”yes”]http://www.jelacic.rs/wp-content/uploads/2014/02/Zgrada-sokolskog-doma-Petrovaradin.jpg[/image]

Jedan od zaslužnih osoba za procvat Društva bio je učitelj Vlada Višošević. Vrijedno je spomena da je1936. godine imao je čast da bude nositeljem Olimpijske baklje na njenom putu od Grčke do Njemačke.

Period kada su sokoli nisko letjeli

Početkom Drugoga svjetskoga rata, rad Sokolskog društva bio je zabranjen. U redovima vježbača počeo se javljati otpor od strane rodoljuba koji je rezultirao njihovim neuspjelim pokušajem da u Petrovaradinu miniraju njemački šlep na kojem se nalazilo blizu 800 tona municije. Osujećeni u namjeri i razotkriveni, organizatori i sudionici ovog neuspjelog pothvata uhićeni su i odvedeni na Prijeki sud koji ih je osudio na strijeljanje. Među osuđenima bilo je čak 14 članova Sokolskog društva Petrovaradin.

[image size=”medium” link=”http://www.jelacic.rs/wp-content/uploads/2014/02/Gimnasticari-akrobate-petrovaradinskog-DTV-Partizan1.jpg”]http://www.jelacic.rs/wp-content/uploads/2014/02/Gimnasticari-akrobate-petrovaradinskog-DTV-Partizan1.jpg[/image]Osim njih, u vihoru rata izgubio je živote i veliki broj preostalih članova Društva, a također i u raznim čistkama nakon rata. Većina preživjelih se poslije rata više nije željela baviti sportom, bilo zbog starosti, drugih preokupacija ili poučeni lošim iskustvom bliske prošlosti. Zbog netrpeljivosti komunističkih vlasti prema sokolskoj organizaciji kao nazadnoj, buržoaskoj kraljevinskoj tvorevini, Sokolsko je društvo zamjenilo tzv. „Društvo za tjelesno vaspitanje Partizan“ koje je po svojim aktivnostima bilo vrlo slično sokolskom. Čak što više, „Partizan“ je od sokolskog društva nasljedio ne samo objekte i rekvizite, već i program rada. Društvu „Partizan“ prišli su i pojedini predratni „sokolaši“ koji su bili u mogućnosti pripomoći u radu. S obzirom da je trebalo započeti sasvim ispočetka, slično kao 1912. godine, omladini je upućen javni poziv da se učlani. Odziv je bio nevelik, te je DTV „Partizan“ sve do kraja svoga djelovanja imalo manje od stotinu članova svih uzrasta. Prvo značajno poslijeratno natjecanje bilo je Savezni slet „Partizana“ u Skoplju sa kojeg su se vježbačice i vježbači vratili sa pregrštom odličja.Vježbač Teodor Rus bio je specijalist za gimnastišarsku akrobatiku s kojom je nastupao čak i pred Josipom Brozom Titom, prigodom proslave jednog njegovog rođendana, 25. svibnja.

Na koncu izlaganja, gosp. Martinčić je zaključio da su tridesete godine 20. stoljeća bile najplodnije u radu petrovaradinskog Sokolskog društva, sa mnoštvom članova, velikim brojem osvojenih odličja i uspješnim sudjelovanjima na sokolskim sletovima u zemlji i inozemstvu.

Zasluženo veliki pljesak na ovoj, za petrovaradinske Hrvate, a napose bivše sokolaše, važnoj svečanosti nije dobio samo izlagač gosp. Davor Martinčić, nego i jedini živući član nekadašnjeg Hrvatskog sokolskog društva Petrovaradin, gosp. Dragutin Piberger koji je ovoga mjeseca proslavio 94. rođendan. Iako zbog skrhanosti bolešću nije osobnim prisustvom uzveličao spomenutu svečanost, ono je bilo uljepšano defileom počasnih postrojbi Povijesnog i sportskog društva „Hrvatski sokol Vinkovci“ iz Vinkovaca na čelu sa njihovim predsjednikom mr. Zlatkom Vircom koji je održao petnaestominutno predstavljanje još uvijek vrlo aktivnog Sokolskog društva iz Vinkovaca. [image size=”large” link=”http://www.jelacic.rs/wp-content/uploads/2014/02/Nastup-Hrvatskog-sokola-Vinkovci.jpg” fancybox=”yes”]http://www.jelacic.rs/wp-content/uploads/2014/02/Nastup-Hrvatskog-sokola-Vinkovci.jpg[/image]

Na kraju je i predsjednik društva „Jelačić“, Petar Pifat, istaknuo 2014. godinu kao godinu jubileja, podsjećajući da će 15. ožujka biti svečanim glazbenim programom obilježena 90. obljetnica smrti znamenitog petrovaradinskog skladatelja Franje Štefanovića.